"Kada ima glazbeno shvatanje?, prepoznavanje, nešto kao izvršen dogovor, tada nastaju najbolji i najuspješniji dueti, a ja imam sreću što radim sa najboljim pjevačima", 2004. godine, otkada je snimio "Krajnje vrijeme je" sa Anjom Rupel, komentirao je Toše. "Oduvijek sam bio oduševljen pjevanjem Anje i mnogo mi godi što i ona misli isto za mene".

"Nikada neću zaboraviti prvi susret i dogovor o duetu", sjeća se njegova menadžerica Ljiljana. "Anja je bila rezervirana u početku, ali kada je čula Tošu kako pjeva, počela je plakati, a suze su joj tekle kao rijeka. U prvom trenutku svi smo bili zbunjeni i tada joj je Toše, sa onom svojom dječačkom ljubaznošću i grižnjom savjesti koju je imao za sve 'ljudsko', prišao i pitao da li je sve uredu. Anja ga je iskreno zagrlila i rekla mu da je mislila da anđeo pjeva i da je njegov glas dar od Gospodina".

Toše je u svojoj karijeri imao uistinu fantastične duete. Kao dvadesetogodišnji momak snimio je s Karolinom kompoziciju "Nemir". Bili su mladi, sretni i već su išli putem glazbe. Dobro je prošao i duet sa Gocom Tržan "1.200 milja", a 2002. godine snimila se i "Magija", pjesma koja se za Tošu zalijepila kao magnet. Ekspresivan u osjećaju, kada je čuo pjesmu, udario je u zid govoreći da je "Magija" tako odjeknula u njegovom srcu. "Ništa ljepše nisam čuo", rekao je on na snimalju spota za istu pjesmu u rudniku "Banjani". "Kada Esma pjeva, prolaze me trnci i evo sada pjevamo zajedno. Pjesma me podsjeća na rijeku prije nego se ulije u more, toliko je slična i toliko duše ima u njoj".


Dvije godine kasnije, 2004., Toše je snimio dva dueta - sa Karolinom Gočevom "Nemir" i Tonyjem Cetinskim, "Lagala nas mala". I tada Toše kao da je poželio da stane, da se vrati na iskonsko i na tradiciju. Tako je nastao duet "Jovano, Jovanke", koji je otpjevao sa etno-pjevačicom Biljom Krstić, sa kojom smo se nedavno sreli u Skoplju. Još uvijek su bili jaki njeni tragovi vezani za Tošu i ona je sa mnogo topline ispričala o njihovom upoznavanju i o suradnji. "Od momenta kada sam vidjela tog iskrenog i sretnog momka, bila sam oduševljena njegovom dušom velikom i širokom kao okean. Bio je i ostao posebna pojava na muzičkom nebu. Sreli smo se na festivalu "Afes" u Skoplju, kada je on iz prvih redova kao veliki navijač 'Bistrika' pjevao naše pjesme. Sa 'Bistrikom' sam gostovala na njegovoj turneji po Makedoniji - bili smo u Gostivaru i u Ohridu zajedno sa Esmom i grupom 'Harem' iz Turske. Zatim smo se sreli u Atini na kulturnoj Olimpijadi, kada sam sa 'Bistrikom' imala nastup. Kasnije je na večeru Toše došao sa Ljiljom i u prekrasnoj atmosferi smo zapjevali 'Zajdi, zajdi'. Glasovi su nam se stopili kao da zajedno pjevamo hiljadu godina. Tako se i rodila ideja za duet".

Za dvije godine ideja se realizirala. Bilja je došla u Skoplje na nekoliko sati, snimili pjesmu "Jovano, jovanke" i tu istu večer produžila za Italiju sa svojim "Bistrikom". "Sa Tošom i sa odličnim aranžmanom bilo je lahko da se ispjeva dušom, instinktom i srcem. Pravili smo komentare za tonalitet, bilo mi je malo nisko pjevanje, ali matrica je već bila snimljena i nije moglo ništa da se mijenja".

Kao očarana cijelim događajem, Bilja je tu večer nakon puta stalno vraćala film, pjesma joj je bila u glavi, a Tošin glas joj je stalno ječao u ušima. Prekrasno osjećanje se doživjelo na pomisao da je cijeli kosmos čuo pjesmu. "Toše je bio odličan pjevač tradicionalnih pjesama", nastavlja Bilja."Putem, takve pjesme mogu da se pjevaju kao molitve, a to se potvrdilo kada smo snimali 'Jovano'. Potom smo se vidjeli na koncertu na stadionu u Skoplju. Oduševljena publika kao ogroman hor 20.000 ljudi svaku njegovu pjesmu su ispratili sa mnogo ljubavi od početka do kraja. Ne pamtim da sam nekada imala veći tremu, ali to je Toše majstorski 'prekrio', držeći me za ruku cijelo vrijeme. Nevjerovatno kako je osjetio nešto a da mu se to nije reklo...Beogradska 'Arena" ga je primila oduševljeno, bilo je zadovoljstvo ispjevati 'Jovano', a publika je nesebično to nagradila. Te slike ću nositi još dugo. Njegove pjesme sa rijekom tonova će još dugo dopirati do brijegova naših osjetila", emotivno završava Bilja.

Kada ima iskrenosti, ima i čiste emocije, a to se ne glumi. Pravi umjetnici dobro poznaju taj put - preko trnja do zvijezda. Takva emotivna slika je bila vezana za duet sa Giann
om Nannini.


Još 2006-e godine, na inicijativu producenta "People in motion" i kompozitora Endi Rajta, sreli su se Toše i slavna italijanska pjevačisa Gianna Nanini. Ova 52-godišnja pop-rock zvijezda sa 30-godišnjom karijerom tada je imala samo jedan jedini duet sa Andreja Bočeli. Po svemu što se desilo, više ih neće ni snimati.

Susret je bio konvencionalan i rezervisan - sjedili su u holu jednog londonskog hotela i razmjenjivali su kulturne rečenice. Tada je Toše sve promijenio. "Došlo mu je sasvim spontano", kaže Ljilja, "i zapjevao je 'Aria', pjesmu s njenog albuna iz 2002-e godine. Kada sam pogledala Giannu poželjela sam da joj dodam maramicu. Oči su joj se bile zasuzile i mislila sam da će se ugušiti? od emocija".

Nekoliko dana kasnije u studiju "Metropolis" u Londonu snimljen je duet za pjesmu "Arija". Kada su završili, netipično za londonsku filharmoniju - muzičari su počeli da plješću i skandiraju, nešto što se nije desilo ni Pavarotiju kada je radio s njima. O posebnoj, nenamještenoj i posve prirodnoj atomosferi svjedoći i spot snimljen u isto vrijeme. Gianna je gostovala i na Tošinom koncertu u beogradskoj "Areni". Bila je mnogo raspoložena, ali ujutro 15-og februara saznala je da joj je otac preminuo. Odmah je otputovala za Italiju. Nakon tragičnog događaja uvezi Toše, Giannin menadžer je zamolio medije da poštuju njenu tugu, a diva se nije nikada oglasila.

Na kraju ćemo, naravno, spomenuti i Antoniju Šolu, koja je s Tošom snimila dva dueta, Napisala mu je nekoliko tektsova za "Igra bez granica" i posvetila mu je svoju novu pjesmu "Anđele". "To što sam pjevala sa Tošom je moja velika sreća", izjavila je ona za "Utrinski". "Pjevala sam sa anđelom i takav će ostati u mom srcu. Nikada neću zaboraviti snimanje spota za pjesmu 'Volim osmijeh tvoj' kada mi je Toše rekao da je pjevanje njegova misija. Sa Tošom sam se osjećala kao djevojčica iako je bio mlađi od mene. Upoznali smo se u studiju u Zagrebu i odmah se stvorila bliskost?? Kao kada vidite dugogodišnjeg prijatelja. Nasmijao mi se i to je bilo nešta kao naša sifra".

U vrijeme kada joj je preminuo otac, Antonija je u Toši imala rame za plakanje i prijatelja koji joj je pomogao da prebrodi teške momente tuge. Toše je unio sunce u njen život, a sa duetima "Volim osmijeh tvoj" i "Srce nije kamen" svjetlost je ostala - da vječno bude u našim srcima.

utrinski.com.mk