U spomen na tužni dan 16-ti oktobar/listopad, na koji smo prije dvije godine zauvijek ostali bez Toše Proeski, evocirali smo sjećanja na ovog legendarnog muzičara, zajedno sa njegovim suradnicima, poznatim i nepoznatim, sa kojima je on imao zajedničke projekte, realizirane i neostvarene ambicije i planove, trenutke za sjećanje...-Režiser Darko Mitrevski, direktorica diskografske kuće Hit rekords - Kristina Krajna, koja je za teritoriju Hrvatske objavila Tošine albume, i srpski glumac Ivan Bosiljčić...
Fraza da vrijeme liječi sve, definitivno ne važi u slučaju Toše Proeski, jer i dvije godine od njegovog odlaska na onaj svijet, još uvijek jako osjećamo tugu za ovim vanserijskim muzičarem i čovjekom. To je prošlog ponedjeljka dokazao spontani skup njegovih fanova iz zemlje, ali i iz regiona, koji su se sastali na trgu Makedonija u Skoplju, poštujući njegov amanet od koncerta održan prije dvije godine, pa na 5-ti oktobar/listopad su palili svijeće za pokoj njegove duše i pjevali njegove pjesme. Ni približno toliki narod ne može da se sabere na najvećem dijelu najkomercijalnijih događaja i koncerata u državi, sa svim reklamama na televiziji, radiju, po novinama...A, fanovi su cijeli posao završili jednostavno - preko fejsbuka i nekoliko internet-portala koji su podržali inicijativu.
Tačno je - Toše Proeski nam nedostaje onoliko koliko je u srcima nakon njegovog odlaska ostalo prazno mjesto. A praznina je velika kao vječnost. I boli! Nju ne može da popuni niti diskovi koji su obajvljeni između prve i druge godišnjice od smrti, televizijske emisije i članci u novinama, pjesme ispjevane u njegovu čast...Engleski cede The Hardest Thing, prošlogodišnji trubjut koncert Te sakame site, Toše i aktualni DVD od posljednjeg koncerta na Gradskom stadionu, samo dublje diraju ranu na srcu, ta vječna rana koji nose njegovi mnogobrojni fanovi.
I kasnije ništa se neće promijeniti i ako se realizira projekat gdje će pjesme koje je sam komponirao, otpjevati najveće balkanske zvijezde. Ništa ne može popuniti prazninu koja je ostala nakon odlaska anđela...
U uspomenu na Tošu Proeski, na tužni dan - 16-ti oktobar/listopad, na njega se sjećaju njegovi suradnici i prijatelji, koji do sada nisu javno govorili na ovu temu - režiser Darko Mitrevski, koji je osim spota za evrovizijsku Tošinu pjesmu, radio i na video-zapisu grupe Nokaut, u kojoj je Proeski bio specijalan gost, Kristina Krajna, direktorica hrvatske diskografske kuće Hit rekords, i jedan od najboljih mladih glumaca iz Srbije - Ivan Bosiljčić, poznat kod nas po hit seriji Ranjeni orao ( Ranet orel).
Bosiljčić, iako se nije lično poznavao sa Tošom Proeski, je veliki poštivalac njegovog lika i djela, a sudbina je željela da u nekoliko navrata budu dio istih emisija, festivala, scena i projekata...
***
Darko Mitrevski, režiser
Igračke se nisu zaigrale onako kako smo sanjali
Makedonski režiser Darko Mitrevski, koji posljednjih godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je završio svoj najnoviji film, u svojoj karijeri dva puta je surađivao sa Tošom Proeski.
Prvi put na početku ovog milenija, gdje se u video-spotu za pjesmu Telefonski broj ne postoji grupe Nokaut, Toše pojavio kao specijalan gost, a drugi put 2004-e godine, realizirajući video-spot za pjesmu Life, sa kojom je legendarni pjevač nastupio na Eurosongu u Istambulu. Evocirajući uspomene, Mitrevski se sjeća svoje prve suradnje sa Tošom...
- Te zime smo bili mladi, veseli, entuzijastični. Dečki iz Nokauta za koje smo snimali spot, filmska ekipa koja ga je snimala, zvijezde iz Avalona koji su u tom spotu gostovali...Telefonski broj ne postoji imao je ambiciju da postane prvi u nizu ambicioznih makedonskih video spotova.
Snimali smo akcione scene u kojima su svi napravili nešto neobično, nešto neočekivano, nešto iznad svoje snage: ja sam dostigao svoj rekord po snimljenim kadrima u jednom danu ( i taj rekord do dan-danas nisam prešao ), snimatelj Mac pao je sa sprata na sprat sa svim kamerama i preživio je ( ruku na srce, nije preživjela kamera ), članovi Nokauta naučili su da izvode borilačke vještine, Karolina je ležala razgoličena i naoružana glumeći šaolinsku krimi-princezu, a Toše je briljirao u svojoj nindža-nunčaki sceni.
Kao što rekoh, bili smo mladi, veseli i entuzijastični. Nismo znali da će to biti posljedni spot za Nokaut, nakon čega će se bend raspasti.
Nismo znali da će taj spot biti ne samo prvi, nego i posljednji u našoj seriji ambicioznih spotova.
Nismo znali da će već slijedeće godine oružje iz našeg spota zaigrati po ulicama i na makedonskim selima i gradovima.
Nismo znali da će Toše poginuti isto onako kao što je odglumio da gine pred našim kamerama.
Neko bi rekao: igračka-plačka.
A meni je samo plačka.
Plačno jer se igre ne igraju onako kao što sanjamo.
Kristina Krajna, direktorica Hit rekordsa iz ZagrebaToše je uistinu bio i ostao naš zaštitnik
Direktorica diskografske kuće Hit rekords iz Zagreba - Kristina Krajna, sa tugom govori o Toši Proeski, balkanskoj megazvijezdi, čija se promocija u Hrvatskoj ( kontinuirano, nekoliko godina prije tragičnog događaja od 16-og oktobra/listopada 2007-e ), odvijala se pod zakriljem ove produkcije. U izdanju Hit rekordsa za teritoriju Hrvatske, objavilo se nekoliko audio i video iz bogatog kataloga Toše Proeski, a sa obzirom na to da interes za pjesme legendarnog pjevača u Hrvatskoj ne prestaju, to samo potvrđuje koliko je velika zvijezda on bio...
- Mnogo mi je teško da govorim o Toši Proeski. Teško je bez njega, on je bio ličnost koja je svima nama u Hit rekordsu promijenio život, otvarajući nam neke nove poglede koji važe za cijeli svijet. Toše je bio čovjek koji nas je naučio tolikim stvarima...,a sada ga nema.
Bez sumnje, nakon Toše je ostala velika praznina...Ipak...
U Hrvatskoj i dalje postoji cijela armija Tošinih fanova, koji slave njegovo ime u cijelom svijetu. Tošine pjesme i spotovi su još uvijek mnogo prisutni u hrvatskom eteru, kao da je još uvijek sa nama. Pjesma Igra bez granica u 2008-oj godini je bila kompozicija sa najvećim brojem izvedbi u Hrvatskoj, a njegovi albumi se i dalje dobro prodaju. Ali, to nije zato što njega više nema, kao što neki žele nametnuti, nego su njegovi albumi i prethodno bilježili visoke tiraže, ti ljudi jednostavno vole Tošu. To se pored svega veže za činjenicu da je Toše bio vanserijski kvalitetna ličnost. I kao čovjek i kao muzičar...Bez sumnje, kvalitet je bio zabilježen i kod njegovih pjesama i kod njegovih nastupa, na kojima se maksimalno davao poblici. Zato ga i vole...
Na isti način publika voli posljednji album The Hardest Thing, koji je odlično prošao u Hrvatskoj, u suštini kao i svi prethodni u izdanju Hit rekordsa - Igra bez granica i Ako me pogledaš u oči, kao i dva DVD-izdanja od koncerata na Gradskom stadionu u Skoplju, na koje smo maksimalno ponosni.
Svakako, moramo da imamo u vidu da je taj album prije svega bio namijenjen za svjetsko tržište, i da ne zvuče isto pjesme na engleskom i na hrvatskom jeziku. Osim toga, u Hrvatskoj i dalje ima mnogo ljudi koji ne znaju engleski...
Nama u Hit rekordsu nije cilj da zaradimo novac od Tošinih albuma, neko da njegove pjesme približimo njegovim mnogobrojnim fanovima. Eto, i posljednji DVD od koncerta u Skoplju održanog 5-og oktobra/listopada 2007-e, isto tako će biti u našem izdanju za teritoriju Hrvatske...
Mi želimo i dalje brižljivo da čuvamo uspomenu na Tošu, i da prenesemo na sve koji ne znaju bolje kakav je čovjek i muzičar on bio. Već na samom ulazu u Hit rekords dočekat će vas dvije njegove velike fotografije, a i u kancelariji ima Tošina slika. Mi, kada kažemo da je Toše naš zaštitnik - to i mislimo, a trudimo se da i drugim pjevačima ukažemo da on treba da im bude uzor, i da treba da idu po njegovim stopama.
I, ne samo oni, nego i svi mi treba da idemo po stopama po kojima je koračao Toše Proeski!
***
Ivan Bosiljčić, glumac iz Srbije
Čast mi je što sam bio suvremenik Toše Proeski
Mladi glumac Ivan Bosiljčić, jedan od najboljih koji je posljednjih godina postao nezamjenjiv dio srpske teatarske, televizijske i filmske scene, ne može da prežali što nikada u životu neće moći da se upozna sa Tošom Proeski, iako su u nekoliko navrata bili blizu realizacije zajedničkih projekata, za koje javnost u Makedoniji jako malo zna...
-Na moju veliku žalost, nikada se nisam lično upoznao sa Tošom Proeski. Iako smo mnogo puta učestvovali na istim emisijama, ili smo bili dio istih festivala, putevi nam se nikada nisu ukrstili. Prva mogućnost da se upoznamo desila se na Ohridsko leto 2007-e, kada je Toše bio gost koncerta Sintezis, a ja sam prethodnu večer bio dio ansambla mjuzikla Cigani lete u nebo. Nažalost, nakon predstave ja sam morao da otputujem, pa nismo uspjeli da se vidimo...
Rođen sam 1979, dvije godine prije nego je rođen Toše, a to mi daje za pravo da kažem da mi je čast što sam bio suvremenik jednog takvog umjetnika, kakav je bio on. To sam želio da mu kažem lično, ali eto nismo uspjeli da se upoznamo, iako to još uvijek mislim.
Ipak, situacija koja me mnogo veže za svu tu priču o Toši potiče od inicijative teatra Madlenijanum iz Beograda, gdje se radila rok-opereta, po poznatom djelu Viktora Igo-a Jadnici.
Sa obzirom na to da je Toše u Italiji već radio sličan projekt, uprava teatra ga je pozvala sa ciljem da govori za jednu od glavnih uloga, i to kao specijalan gost. Ali, zbog njegovih velikih obaveza u Zagrebu i promocije novog albuma, ta suradnja se nije desila. Kao drugu opciju za ovu ulogu pozvali su mene. Lično, to sam doživio kao veliku čast, zato što sam trebao da zauzmem mjesto koje je prethodno bilo planirano za Tošu Proeski.
Poželio sam da pozovem Tošu da mi bude gost na mojoj premijeri, da porazgovaramo o tome kako danas opstaju umjetnici, kako jedan čovjek koji tako mnogo voli Gospoda, opstaje u jednom bezbožnom svijetu estrade i šou-biznisa...
U danima oko premijere, pristigla je vijest o njegovoj tragičnoj pogibiji. Odmah sam pomislio koliko malo na svijetu ima časnih ljudi, koji je u svojoj misiji kompletno i sve daje na rad(posao). Vjerujte mi - Tošino djelo će uvijek ostati inspiracija u mom životu.
Sa svojim malim društvom, mojim prijateljima etnolozima, znamo satima da uživamo u pjesmama koje je Toše otpjevao na albumu Božilak.
Meni sve što je povezano sa tradicijom je jako blisko, s obzirom na to da sam dugo godina bio plesač...Zajedno smo mislili da ćemo nekada imati priliku da imamo Tošu u tom našem društvu, pa sa vinom, gitarom i muzikom, moći ćemo bliže da se upoznamo...
Niko od nas se nije poznavao lično sa Tošom, ali to nas ne sprječava da ga i danas pamtimo i da ga spominjemo. Za mene će on uvijek ostati inspiracija, i uvijek pomislim na Tošu u teškim trenucima. Ono što ga, po mom mišljenju, uvijek izdvaja od drugih pjevača je to što se, u svim pjesmama i snimkama koje je ostavio, osjeća bezgranična dobrota.
Ima ljudi koji kažu da dobrota može da se vidi. Drugi, pak, kažu da može da se osjeti, a ja, preko pjesama Toše Proeski znam da dobrota može da se čuje.
Prošlo ljeto, kada sam bio u Jerusalimu, a i Toše je bio u tom gradu u godini kada je tragično poginuo, shvatio sam da postoje stvari na koje mi, obični ljudi, ne možemo da utičemo. Ispred groba Hrista posmislio sam na Tošu, i siguran sam da svom svojom dobrinom i sa svim svojim duševnim mirom, koji je nosio u sebi, on je bio spreman da ode dalje.
U Božije poslove mi ne trebamo da se miješamo, ma koliko oni bili tužni ili teški za prihvatiti.
I bez obzira na sve, znam da Gospod uvijek uzima najbolje.
Ivan Bećković
Tea moderna
mmm.com.mk