Naš anđeo, naš Toše. O da samo zna kolko ga volim, obožavam, koliko je utjecao na moj život. Moram da kažem (iako znam da malo ružno zvuči) da se nije dogodila ta stravična nesreća ja nikad nebi promijenila pogled na svijet, nikad nebi postala vjernica, vjerovala u Boga, Isusa, anđele... Svaku večer prije nego odem spavati izmolim jedan oče naš i slava ocu i zahvalim Bogu i Toši za dan koji je prošao.
To je sve počelo nekoliko tjedana nakon nesreće. Iako sam zahvalna Bogu na tomu, po drugoj strani sam ljuta na Njega što je uzeo Tošu tako mladog. Vjerujem da je naš Tošica sada sretan tamo gore među anđelima, vjerujem da počiva u miru i da čuva mjesto za nas na svom oblaku. Jedna od najvećih želja mi je ta da i ja jednog dana odem u raj, da budem blizu našeg najljepšeg anđela. Pokušavam svaki dan biti što bolja prema roditeljima, prijateljima, prema svima. Jednom sam pročitala negdje da je Toše svojim odlaskom povezao sve narode na Balkanu i sretna sam zbog toga. Mislim da bi se svi morali jedni prema drugima ponašati jednako, jer Bog ne radi razliku. Hvala Ti Toše što si nam pokazao pravi put ljubavi i dobrote. Te sakame site.
Napisala: Marijana