Riječima se ne može opisat djelo i čast ovog velikog čovjeka. Svaka riječ bi bila nedovoljna da opiše njegovu veličinu i humanost. Todor Proeski - Toše, sama pomisao na to ime pred mojim očima stvara jednog bijelog goluba čija je misija bila da ujedini svijet na Balkanu. Toše nije bio obični čovjek kao mi mali ljudi. Bio je humanista, vjernik... Bio je sve ono što jedan čovjek danas bi trebao da ima, ali ne. Danas je svijet satkan od laži i prevara, mrznje i ratova... A nas anđel je bio sve, samo ne to. Bio bijela ptica, čovjek sa najčistijom dušom i srcem. Slava mu nije bila toliko bitna koliko mu je bio jedan dječiji osmijeh. Osmijeh koji i u meni budi samo lijepa osjecanja. Kad bih opisavala glas tog čovjeka, mogu samo reći da je pjevao kao slavuj. Toše je bio čovjek koji samom svojom pojavom se uvuce pod kožu i teče kroz vene.
Njegov umiljati i slavujski glas u meni je budio neku snagu kad mi je bilo najteže. Kad bi me netko pitao šta znači riječ
dobar ja bih odogovorila:
Toše Proeski. A zašto... Pa hiljadu razloga je... Prije svega ti si zaista bio oličenje dobra, volio svoju porodicu, pomagao siromašnima, bio veliki humanista, nas koji te nismo uživo poznavali svojim pjesmama si digao sa dna. Tvoje pjesme su nam postale kao molitva. Ne, ne treba tugovati... jer ti sigurno to ne bi želio!
Oni koji ga zaista vole neće plakati, nego će ga se sjećati slušajući njegove pjesme koje nam je ostavio jer ne želi da padne u zaborav. I ja ti kazem Toše, tvoje pjesme će mojom kućom odzvanjati. Slusat ću tvoj slavujski glas sve dok posljednji dah ne izađe iz mene. Ponekad će i suza kanuti, ponekad će i bol pristna biti i nervoza a onda ću upalit pjesmu mog slavuja i slušati sve dok posljednja suza ne kane. Toše ostavio si mnogo na ovom svijetu. Kad bih brojala suze tvojih fanova nikada ne bi bilo kraja, i danas možda u nekom kutu sobe jos neko piše o tebi i pušta suzu za anđelom koji nas napusti...
Anđele naš,
Možda nisi s nama fizicki, ali tvoje pjesme ne daju da odeš. Osjećamo te u zraku... U svakom koraku... Ne, nikada te nećemo pustiti da padneš u zaborav. Nikada!! Ti ćes zauvijek živjeti u onima koji su te voljeli. Toše zasto si nas napustio, zar anđeli žive tako malo... Da li u raju do tebe dopiru naše suze, naši vapaji da se vratiš... Osjetiš li bol koja vlada Balkanom...
Anđele da se bar možeš probuditi u svijetu ljubavi, da budeš sa svojim fanovima.
Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše.
Ne, tvoj život nije igra bez granica. Ostavio si mnogo iza sebe. Stranice tvog života su ispisane djelima i plemenitošću, humanošću. I polako završavam ovu priču jer ako nastavim pisat trebat će mi mnogo godina da pišem sve ono što želim.
Volim te anđele!
Napisala: Anela (Zenica)Odabrana priča sa Javnog natječaja.